Featured Image

Izjava Ombudsmana o neusvajanju Izveštaja za 2022.godinu od strane Skupštine Republike Kosova

27/05/2024

Priština, 27 maj 2024.god. – Dana 23. maja 2024. godine, Ombudsman je pozvan od strane Skupštine Republike Kosova da pred poslanicima predstavi Godišnji izveštaj o stanju ljudskih prava i sloboda za kalendarsku 2022. godinu. Za razliku od dosadašnje prakse, kada su Godišnji izvještaji dobili odobrenje poslanika (ili njihove većine), ovaj put je većina prisutnih poslanika glasala protiv.

Smatrajući to veoma osetljivim momentom, koji zahteva ne samo pažnju već i razjašnjenje situacije, Ombudsman smatra da je potrebno da se obrati javnom mnijenju sa sledećim:

Godišnji izveštaj Ombudsmana koji se dostavlja Skupštini do 31. marta je ustavna i zakonska obaveza. Ova obaveza je ispunjena i za Izveštaj za 2022. godinu, čije se pozivanje na plenarnoj sednici vrši prema dnevnom redu zakonodavnog tela, a ne prema zahtevu Ombudsmana. Štaviše, Ombudsman je godinama tražio da se odgovarajući godišnji izveštaji uzmu u obzir odmah po podnošenju i stave na skupštinsku raspravu na bilo kojoj sednici na prolećnim sednicama, što nije uzeto u obzir.

S druge strane, Ombudsman je u kontinuitetu pokušavao da skrene pažnju poslanicima da svrha podnošenja godišnjeg izveštaja Skupštini smatra postignutom, kada pokrenuta pitanja u istome, stanje ljudskih prava i sloboda u zemlji i njihovo poštovanje od strane vlasti, postaju predmet rasprave i tretmana Skupštine, koji ima ovlasti i dužnost da promoviše preporuke Ombudsmana, zahtevajući polaganje računa i odgovornost državnih organa, svaki put kada je to potrebno. Glas ZA ili PROTIV ne menja i ne otuđuje stvarnost i stanje ljudskih prava i sloboda u zemlji. Čak i glasanje za godišnje izveštaje, bez skupštinske rasprave i bez naknadnih radnji zakonodavne vlasti, koje utiču na poštovanje prava građana zemlje, nema smisla.

Način na koji je tretiran Godišnji izveštaj Ombudsmana na sednici od 23. maja 2024. godine, glasno vraća zabrinutost u pogledu razumevanja koje zakonodavna vlast ima za Instituciju Ombudsmana, mandat koji vrši, neprikosnovenost u pogledu evaluacija pitanja koja pokreću u svakodnevnom radu i načinu na koji odlučuje da postupi po predmetima koje obrađuje, bilo da se radi o predmetima na osnovu žalbi, bilo onih pokrenutih po službenoj dužnosti.

Ombudsman koristi priliku da podseti da je osnova osnivanja i rada Nacionalnih institucija za ljudska prava, kao što je Institucija Ombudsmana na Kosovu, definisana međunarodnim standardima, a posebno Pariskim principima, koje je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, kao i Venecijanskim principima koje je usvojio Savet Evrope. Ovi standardi definišu neophodnost da nacionalne institucije za ljudska prava deluju nezavisno, bez bilo kakvog neprimerenog uticaja ili pritiska, kako bi efikasno ispunile svoj mandat u zaštiti prava pojedinaca, naglašavajući zahtev da se države uzdrže od radnji koje ometaju delotvorno funkcioniranje.

Takođe, Preporuka br. 2. Opšte politike Evropske komisije protiv Rasizma i Netolerancije (ECRI) za tela za ravnopravnost također jasno navodi da ove institucije „…trebalo bi da funkcionišu bez ikakvog uplitanja od strane države, političkih partija ili drugih aktera “ i da „Tela za ravnopravnost trebalo bi da objavljuju godišnje izveštaje o kojima bi trebalo da raspravlja parlament ili njegovi nadležni odbori, kao i vlada, ali koji ne bi trebalo da podležu njihovom odobrenju.”.

Situacija nastala na Parlamentarnom zasedanju dana 23. maja 2024. godine signalizira nepoštovanje ovih standarda, i minira sistem institucionalnih kontrola i ravnoteža i ulogu samog parlamenta.

Ombudsman izražava zabrinutost zbog odsustva velikog broja poslanika u sali kada je trebalo da se raspravlja o Godišnjem izveštaju Ombudsmana, izostanka rasprave o nalazima Izveštaja, a potom poziva na glasanje protiv i zatvaranja sednice prema ovom pozivu, suziće prostor u izveštavanju o napretku zemlje po pitanjima ljudskih prava, jer se ovakvo parlamentarno delovanje smatra mešanjem i pritiskom u rad Nacionalnih institucija za ljudska prava i jasno označava trenutak kada treba pozvati vlasti za razmišljanje i zrele institucionalne postupke.